Psalms 57
1Smiluj se na me, Bože, smiluj se na me; jer se u tebe uzda duša moja, i pod sjen krila tvojih sklanjam se dok ne prođu nevolje. 2Prizivam Boga višnjega, Boga, koji mi dobro čini; 3Da pošlje s neba i sačuva me, da posrami onoga koji traži da me proždre; da pošlje Bog milost svoju i istinu svoju. 4Duša je moja među lavovima, ležim među onima koji dišu plamenom. Zubi su sinova ljudskih koplja i strijele, i njihov jezik mač oštar. 5Uzvisi se više nebesa, Bože, po svoj zemlji neka bude slava tvoja! 6Metnuše zamku nogama mojima, i stegoše dušu moju, iskopaše preda mnom jamu, i sami padoše u nju. 7Utvrdilo se srce moje, Bože, utvrdilo se srce moje; pjevaću te i slaviću. 8Probudi se, slavo moja, probudi se, psaltire i gusle; ustaću rano. 9Hvaliću Gospoda po narodima, pjevaću ti po plemenima. 10Jer je velika do nebesa milost tvoja, i istina tvoja do oblaka. Uzvisi se više nebesa, Bože, po svoj zemlji neka bude slava tvoja! 11
Copyright information for
SerDKE